5 znakova da vaše tijelo hitno treba trening, a vi ih svakodnevno ignorirate

Ne događaju se preko noći i lako ih je pripisati godinama, stresu ili lošem madracu. No iza tih svakodnevnih "sitnica" tijelo vam zapravo šalje vrlo jasnu poruku; a gotovo sve od navedenog je reverzibilno.

Zamislite scenu koja se vjerojatno već dogodila i vama. Penjete se na treći kat jer je dizalo opet u kvaru, a na vrhu se zateknete kako pridržavate ogradu i pomalo zadihani. Slegnete ramenima i kažete si: "Pa dobro, nisam više klinac."

Upravo se tu krije problem. Najopasniji znakovi da tijelo treba pokret nisu dramatični, oni su tihi, postupni i savršeno se uklapaju u priču koju si svakodnevno pričamo: godine, posao, stres, loše spavanje, vrijeme. Toliko smo ih dobro naučili objasniti da ih više i ne primjećujemo.

Kao kineziolog koji godinama radi individualno s osobama u zreloj dobi, naučio sam da gotovo svi dođu s istih nekoliko signala. Evo pet najčešćih i što vam tijelo zapravo poručuje kroz njih.

1. Zadišete se na radnjama koje prije nisu bile problem

Stepenice. Trčanje za tramvajem. Igra s djecom u parku nakon koje vam treba pauza prije nego njima. Nošenje vrećica iz dućana do auta.

To pripisujemo godinama, ali u velikoj većini slučajeva riječ je o padu osnovne kondicije, a ne o starenju. Srce i pluća su dijelovi sustava za aerobnu proizvodnju energije koji slabi ako ga ne opterećujemo i jednako tako brzo ojača kad ga počnemo redovito i pametno izlagati naporu. Zadihanost na običnim radnjama nije presuda nego poziv na aktivnost koja će vratiti kondicijske sposobnosti.

2. Umor koji ne prolazi ni nakon što ste se naspavali

Ovo je možda najčešći, a najmanje shvaćen signal. Ljudi mi govore: "Spavam sedam sati, a budim se kao da nisam ni legao." Pa onda krenu kava, energetski padovi oko 15 sati i osjećaj da ih dan jednostavno "pojede".

Mnogi ne kreću s vježbanjem jer smatraju da za njega nemaju dovoljno ''energije''. Istina je upravo suprotna. Trebali biste krenuti s vježbanjem kako bi ono povratilo energiju. Redovita tjelesna aktivnost poboljšava kvalitetu sna, regulira razinu energije i podiže raspoloženje toliko da je gotovo svaki vježbač već nakon nekoliko tjedana prijavljuje više energije kroz cijeli dan. Stalni umor zna biti i problem manjka odmora. Češće je to problem i manjka pokreta.

3. "Slučajni" bolovi koje pripisujete stolici, madracu ili vremenu

Leđa koja se jave kad predugo sjedite, vrat ukočen nakon radnog dana za ekranom, koljeno koje "zna zaškripati" pri ustajanju. Svaki od tih bolova može lako pronaći zgodnu ispriku neudobnu stolicu, star madrac, promjenu vremena...

Problem je što tijelo koje se premalo kreće postupno gubi snagu i stabilnost upravo u zglobovima i mišićima koji nas drže uspravnima. Slabe leđne i trbušne mišiće preuzme kralježnica, slabu stražnjicu preuzmu koljena, i krug se zatvara. Dobra vijest: ciljanim, sigurnim opterećenjem ti se bolovi kod velike većine ljudi smanje ili potpuno nestanu. Ne jer smo "pobijedili godine", nego jer smo tijelu vratili ono što mu je nedostajalo.

4. Gubitak snage u sasvim svakodnevnim radnjama

Ovaj je najpodmukliji jer ga gotovo nitko ne primijeti dok ne postane očit.  Teže se ustanete s poda, podizanje određenih tereta gotovo uvijek je popračeno zvukovima s vaše strane, kutiju  iz dućana nosite u dva navrata ili tražite pomoć za što ste bili uvjereni da neće biti problem. Polako, neprimjetno, svakodnevne radnje postaju malo napornije nego prije.

Nakon tridesete prirodno gubimo mišićnu masu ako je ničim ne potičemo, a mišić nije samo pitanje izgleda. On je vaša zaštita od ozljeda, vaš metabolizam i vaša samostalnost u kasnijim godinama. Upravo zato je dobitak snage i izdržljivosti ono što moji klijenti najčešće istaknu kao najveću promjenu otkad treniraju. Snaga se vraća u svakoj životnoj dobi, brže nego što ljudi misle.

5. Nalazi koji "lagano" rastu dok se vi osjećate u redu

Tlak koji je "blago povišen", šećer koji je "još u granicama", kolesterol na koji vam je liječnik samo "skrenuo pozornost". Ništa dramatično, ništa što boli pa lako gurnemo pod tepih.

To je najtiši, a potencijalno najvažniji signal od svih. Tjelesna aktivnost jedan je od najmoćnijih alata za reguliranje upravo tih parametara, a često se prerijetko spominje kao "lijek". Naravno, nalaze prati i tumači vaš liječnik no ukoliko brojke polako idu u krivom smjeru, to je trenutak da pokret shvatite ozbiljno, a ne kad bude kasno.

Zajednička nit: nijedan od ovih znakova nije presuda

Ako ste se prepoznali u dva, tri ili svih pet niste ni lijeni ni "gotovi". Vaše tijelo radi točno ono za što je predviđeno; signalizira da mu nešto nedostaje. A to nešto, u golemoj većini slučajeva, je redovit, pametno doziran pokret.

Najveća pogreška je neaktivnost, čekanje da ''lijekovi odrade svoje''. Za velik dio ovih simptoma zadužena je neaktivnost te korištenje lijekova samo akutno može naizgled poboljšati situaciju. No ukoliko uz adekvatne farmakološke lijekove ne prilagodite životni stil, lijekovi će doseći svoj limit. Druga greška je preintenzivan početak. To je krivi početak: prenaporno, prebrzo, po nasumičnom planu s interneta nakon čega slijedi ozljeda ili odustajanje, a s njim i uvjerenje da "to nije za mene". Pravi početak izgleda drugačije: postupno, prilagođeno vašem tijelu i zdravstvenom stanju, vođeno tako da znate da radite ispravno.

Tijelo vam već neko vrijeme šalje poruku. Vrijeme je da ga saslušate.

Tian Jagarić, mag. cin., osobni je trener te magistar kineziologije i kineziterapije iz Zagreba. Specijalizirao se za individualni rad s ljudima koji žele sigurno i postupno vratiti snagu, energiju i kvalitetu života. Više o njegovom pristupu i individualnim treninzima možete pronaći na osobnitrenerzagreb.com.